Sta je dusa
Dating > Sta je dusa
Click here: ※ Sta je dusa ※ ♥ Sta je dusa
Kaze Merdavi i Sevkani da rijeci fi kararin mekin - na sigurnom mjestu znaci maternica, tj. Preosvešteni Teofan Zatvornik lepo kaže da se u vazdušnim mitarstvima duša pre iskušava, nego što se optužuje. Onda se ne može govoriti da je čitavo telo prožeto dušom, jer je u tom slučaju duša dodata samo jednom njegovom delu. Kad pocnemo pricati o smrti, kako dodje do smrti, ustvari sta bude prije pa budemo zivi, a sta izgubimo pa postanemo obicni tj. Zanima me kako je definirana dusa po nauku Katolicke Crkve?
Zanima me kako je definirana dusa po nauku Katolicke Crkve? Koja je njena priroda i koje su njene karakteristike? Ateisticki materijalizam ne poznaje pojam duse. Zanima me i jedna stvar sto bas ne znam kako objasniti. Kad sam bio na prijemnom ispitu za medicinu u Italiji imali smo izmedju ostalog i usmeni ispit iz opce kulture. Isli smo odgovarati dva po dva. Profesori nisu bili iz medicinskog faksa nego iz bilo kojeg faksa nasumce i teoretski su nam trebali postavljati pitanja koje bi svaki srednjskolac trebao znati. Ja sam dobio profesora fizike i prosao relativno dobro, ali tip do mene je dobio mislim profesora ili filozofije ili teologije. Postavio mu je pitanje na koje sam ja samo ostao buljiti ko telac: pokusat cu prevesti Koja je razlika izmedju duha i duse? Suvisno reci da sam bio sretan ko proljece sto sam dobio drugog profesora.... Što je duša - a što je duh DUŠA anima - je ono što svakog pojedinog čovjeka čini čovjekom:njegovo duhovno životno počelo, ono što mu je najnutarnije. Duša čini da materijalno tijelo bude živo, ljudsko tijelo. Kada griješimo, to prlja, ranjava našu dušu, te je čistimo u ispovijedi. Iako je duša nedokaziva razum, bi trebao, govoriti i voditi na to da tijelo i materijalno ne mogu biti sve, te da postoji nešto više. On se može, naravno, i odmetnuti od Boga. To se naziva grijehom. Naš odnos s Bogom čini i oblikuje naš duhovni život. Duhovni život je tako jednostavan i jasan sam po sebi da se često miješa sa duševnim sve misli, osjećaji, opažanja... Duhovni život oblikuje se molitvom, žrtvama, razmatranjem o Bogu, meditiranjem... I tada naš duh postaje svjesniji i jači... Može utjecati na naš duševni život smirenje u mislima, osjećajnom svijetu, solidarnost i suosjećanje s drugima, poboljšano učenje, bolje opažanje, produktivnije razmišljanje... S druge strane, zanemarivanje duhovnog života može imati suprotne posljedice, a toga često i nismo svjesni... Već je filozof Platon dušu smatrao principom koji je nastanjen u tijelu, dok je Aristotel dušu smatrao principom koji formira tijelo. Evo dva linka koji donekle objašnjavaju različita značenja i shvaćanja ovih pojmova: A evo i linka s kojeg je Matija uzeo drugi dio posta: PS. Kasnije ću se malo konkretnije osvrnuti na prva dva pitanja, dok nađem vremena... A evo i linka s kojeg je Matija uzeo drugi dio posta:... Nevidljiva je i, vjerujemo, besmrtna.. Ali, zapravo, pa duša i duh su isto, koja je razlika uopće, jer u jednom tekstu piše da se duh može udaljiti od Boga i da je to grijeh, zar to ne bi više pristajlo uz dušu, tako da nisu li duh i duša isto? Nevidljiva je i, vjerujemo, besmrtna.. Slažem se, ali vjera u besmrtnost duše je specifičnost kršćanstva. To recimo psihologija ne priznaje. Ili nije važno za nju. Bolje reći, psihologija se bavi aspektima ljudske duše koji se daju empirijski iskustveno, znanstveno, laboratorijski istražiti. Psihologija proučava mišljenje, pamćenje, emocije, učenje i inteligenciju i sl. Ali, zapravo, pa duša i duh su isto, koja je razlika uopće, jer u jednom tekstu piše da se duh može udaljiti od Boga i da je to grijeh, zar to ne bi više pristajlo uz dušu, tako da nisu li duh i duša isto? U srednjem vijeku pojavila su se prva pitanja u kakvom su odnosu duša i duh kod čovjeka, pa je Toma Akvinski, veliki crkveni naučitelj, ustvrdio da su duša i duh istovjetni. To je važno za zapamtiti. Duša i duh su kod čovjeka zapravo jedno te isto. Možda je malo prekomplicirano da ti ovdje izložim njegove argumente, učit ćeš o tome u filozofiji, u gimnaziji ili na faksu… U srednjem vijeku pojavila su se prva pitanja u kakvom su odnosu duša i duh kod čovjeka, pa je Toma Akvinski, veliki crkveni naučitelj, ustvrdio da su duša i duh istovjetni. To je važno za zapamtiti. Duša i duh su kod čovjeka zapravo jedno te isto. Možda je malo prekomplicirano da ti ovdje izložim njegove argumente, učit ćeš o tome u filozofiji, u gimnaziji ili na faksu… Da, nego što nego da su zapravo isto, samo dvije različite riječi, hvala. I hvala što ste spomenuli Sv. Tomu Akvinskog, jednog od najvećih teologa i učitelja Crkve, te slobodno napišite njegove argumente ili stavite link, bilo bi dobro, budući da se radi o nečemu što je rekao jedan od najvećih naučitelja i teologa Crkve, bilo bi stvarno dobro i molim vas da izložite, te ću ako sam dosta pametan shvatiti, a ima i odraslih puno, pa i za njih. Duša čini da materijalno tijelo bude živo, ljudsko tijelo. Kada griješimo, to prlja, ranjava našu dušu, te je čistimo u ispovijedi. Iako je duša nedokaziva razum, bi trebao, govoriti i voditi na to da tijelo i materijalno ne mogu biti sve, te da postoji nešto više. On se može, naravno, i odmetnuti od Boga. To se naziva grijehom. Naš odnos s Bogom čini i oblikuje naš duhovni život. Duhovni život je tako jednostavan i jasan sam po sebi da se često miješa sa duševnim sve misli, osjećaji, opažanja... Duhovni život oblikuje se molitvom, žrtvama, razmatranjem o Bogu, meditiranjem... I tada naš duh postaje svjesniji i jači... Može utjecati na naš duševni život smirenje u mislima, osjećajnom svijetu, solidarnost i suosjećanje s drugima, poboljšano učenje, bolje opažanje, produktivnije razmišljanje... S druge strane, zanemarivanje duhovnog života može imati suprotne posljedice, a toga često i nismo svjesni... Dusa je nematerijalno bice koje se sjedinjuje s materijalnim supstratom sto je nase tijelo i cini ga zivim animira ga. Ona cini nas svjesnim i daje nam osjecaj jastva, tj. Dusu imaju u biti sva ziva bica, jer je ona taj princip koji ih cini zivima. Bez tog zivotnog principa materija sama po sebi ne bi mogla biti ziva. U biti mi smo sposobni misliti, osjecati i primati informacije iz okoline upravo jer je dusa u nama, pa kad nas ona napusti u trenutku smrti, nase tijelo vise nema te sposobnosti. Kad nam je Bog udahnuo duh, to nas je ucinilo bitno razlicitim od drugih zivih bica na zemlji. Ako sam dobro razumio, zivotinje npr. Posto je duh kod covjeka i samo kod covjeka osnovna karakteristika duse, duh i dusa se mogu poistovjetiti samo kod covjeka. Recite mi da li sam krivo shvatio? Ali imao bi i jos nekoliko pitanja. Da li ama bas sva ziva bica imaju dusu, cak i ona najjednostavnija? Ili mora postojati odredjen nivo slozenosti da bi zivo bice imalo dusu? Da li je i dusa drugih zivih bica na Zemlji besmrtna i vjecna kao ona covjekova? Sto se desava s dusom zivotinja, kad iste umru? Da bude jasno, ne pisem ovo kako bi usao u sukob, nego da shvatim koji su argumenti vjernika glede ove teme. I hvala što ste spomenuli Sv. Tomu Akvinskog, jednog od najvećih teologa i učitelja Crkve, te slobodno napišite njegove argumente ili stavite link, bilo bi dobro, budući da se radi o nečemu što je rekao jedan od najvećih naučitelja i teologa Crkve, bilo bi stvarno dobro i molim vas da izložite, te ću ako sam dosta pametan shvatiti, a ima i odraslih puno, pa i za njih. Evo, pokušat ću jednostavno i kratko. Oni koji su zastupali tezu o neistovjetnosti duše i duha Platon, sv. Augustin, Kant imali su dovoljno razloga da tvrde kako su ovo dva posve različita pojma. Sveti Bonaventura je u 13. On je tvrdio da se u čovjeku razlikuju te tri duše. Njemu se suprotstavio sv. Jer ništa nije jedinstveno u sebi, osim po onome obliku u kojemu jest, jer za svaku je stvar temelj njezina bitka i temelj njezina jedinstva istovjetan… Kada bi dakle čovjek po jednom obliku bio živo biće, naime po vegetativnoj duši, a po drugome pak osjetilno biće, naime po osjetilnoj duši, te po trećoj opet čovjek, naime po umnoj duši, iz toga bi slijedilo da čovjek u sebi nije jedinstven. Dusa je nematerijalno bice koje se sjedinjuje s materijalnim supstratom sto je nase tijelo i cini ga zivim animira ga. Ona cini nas svjesnim i daje nam osjecaj jastva, tj. Dusu imaju u biti sva ziva bica, jer je ona taj princip koji ih cini zivima. Bez tog zivotnog principa materija sama po sebi ne bi mogla biti ziva. U biti mi smo sposobni misliti, osjecati i primati informacije iz okoline upravo jer je dusa u nama, pa kad nas ona napusti u trenutku smrti, nase tijelo vise nema te sposobnosti. Kad nam je Bog udahnuo duh, to nas je ucinilo bitno razlicitim od drugih zivih bica na zemlji. Ako sam dobro razumio, zivotinje npr. Posto je duh kod covjeka i samo kod covjeka osnovna karakteristika duse, duh i dusa se mogu poistovjetiti samo kod covjeka. Recite mi da li sam krivo shvatio? Da li ama bas sva ziva bica imaju dusu, cak i ona najjednostavnija? Ili mora postojati odredjen nivo slozenosti da bi zivo bice imalo dusu? Takav stav se zove biologizam i glavna mana mu je što zapravo ograničava sliku čovjeka. Kad dušu svodi samo na ukupnost bio-kemijskih procesa, ono isključuje karakteristike duha. Zbog toga daje nepotpun odgovor na pitanje što je ustvari čovjek. U kršćanskom pogledu na sliku čovjeka važna je stvar da je čovjek za razliku od neživih stvari, biljaka i životinja, osoba obdarena duhom. Po tome je svojstvu uže povezan s Bogom nego s vidljivim stvorenjima. Youcat 58 Čovjek je vrhunac stvaranja jer ga je Bog stvorio na svoju sliku. Mi vjerujemo da je ljudska duša neposredno stvorena od Boga i da ne može biti proizvod evolucijskog razvoja ni plod genetičkog spajanja oca i majke. Youcat 63 To je što se tiče teologije čini mi se da nisi pitao za to ali to je radi drugih čitatelja. U filozofiji i logici također postoje postavke o besmrtnosti duše, također i izvan kršćanstva. Taj je problem neizbježan: -jer proizlazi iz samosvrhovitosti čovjeka i transcendentalnosti ljudskog duha, -jer se ne može uvjerljivo pokazati da besmrtnost ne postoji da je smrt posvemašnji kraj , -jer ovisi o tome je li moguć filozofski nauk o Bogu. To nije naravno sve što se o ovoj temi može reći, ali bojim se da je već sad post predug… Ok... Dusa je nematerijalno bice koje se sjedinjuje s materijalnim supstratom sto je nase tijelo i cini ga zivim animira ga. Ona cini nas svjesnim i daje nam osjecaj jastva, tj. Dusu imaju u biti sva ziva bica, jer je ona taj princip koji ih cini zivima. Bez tog zivotnog principa materija sama po sebi ne bi mogla biti ziva. U biti mi smo sposobni misliti, osjecati i primati informacije iz okoline upravo jer je dusa u nama, pa kad nas ona napusti u trenutku smrti, nase tijelo vise nema te sposobnosti. Zdrava filozofija prepoznaje i razlikuje: vegetativnu dušu, osjetilnu životinjsku dušu, i duhovnu, inteligentnu ljudsku dušu koja je jedina besmrtna. Dakle samo u slučaju čovjeka se može govoriti o nastavku egzistencije duše. Da li ama bas sva ziva bica imaju dusu, cak i ona najjednostavnija? Ili mora postojati odredjen nivo slozenosti da bi zivo bice imalo dusu? Zdrava filozofija prepoznaje i razlikuje: vegetativnu dušu, osjetilnu životinjsku dušu, i duhovnu, inteligentnu ljudsku dušu koja je jedina besmrtna. Dakle samo u slučaju čovjeka se može govoriti o nastavku egzistencije duše. Ako sam dobro razumio, kakve god prirode bila vegetativna, osjetilna, duhovna , dusa je uvijek nematerijalna i ona je nuzna da bi zivo bice bilo zivo. Krscanski nauk, dakle, odbacuje model abiogeneze, ideje da se zivot moze formirati samoorganizacijom materije. Pretpostavljam da krscanski nauk uci da je nastanak zivota na Zemlji bio pokrenut Bozjom intervencijom, animirajuci prvu materiju vegetativnom dusom. Tek tada je evolucija krenula svojim tokom. Vegetativnu dusu imaju nizi organizmi npr. Ta je dusa najjednostavnija, i propada zajedno sa smrcu organizma iako je nematerijalna. Osjetilnu dusu imaju npr. Kako bi rekao D. Pretpostavljam, da osjetilna dusa ipak ne daje zivotinji potpunu slobodnu volju, posto je zivotinja jos podlijeze nagonima a slobodne odluke su jos uvijek rudimentalne. Osjetilna dusa isto tako propada sa smrcu organizma. Duhovna-inteligentna dusa je jedina koja ima nesto bozansko u sebi, koje cini covjeka razlicitim od drugih. Ta je dusa kvalitativno razlicita od drugih jer ima bozansku komponentu, jer je besmrtna i jer je puno slozenija od ostalih tipova i omogucuje covjeku slobodnu volju. Necu komentirati duhovnu dusu jer je ona direktno vezana za krscanski nauk i po svoj prilici pitanje Vjere, ali nije mi jasno zasto uvesti ostala dva tipa duse, kad za to nema potrebe. Puno je jednostavniji model materije koja se samoorganizira pa i s mogucom inicijalnom Bozjom intervencijom , a postepeno povecanje sposobnosti kod zivih bica objasnjivo je s povecanjem slozenosti samih organizama. Sto je opet uvjetovano evolutivnim modelom. Takav se model ne bi kosio s krscanskim naukom. Takav stav se zove biologizam i glavna mana mu je što zapravo ograničava sliku čovjeka. Kad dušu svodi samo na ukupnost bio-kemijskih procesa, ono isključuje karakteristike duha. Zbog toga daje nepotpun odgovor na pitanje što je ustvari čovjek. U filozofiji i logici također postoje postavke o besmrtnosti duše, također i izvan kršćanstva. Taj je problem neizbježan: -jer proizlazi iz samosvrhovitosti čovjeka i transcendentalnosti ljudskog duha, -jer se ne može uvjerljivo pokazati da besmrtnost ne postoji da je smrt posvemašnji kraj , -jer ovisi o tome je li moguć filozofski nauk o Bogu. To nije naravno sve što se o ovoj temi može reći, ali bojim se da je već sad post predug… Pa, ako bi mogla konkretnije odgovoriti ti ili ostali stvarno bi mi bilo drago. Posto je dusa eksperimentalno nedokaziva nije materijalna i nije od energije , moramo iskljuciti znanost kao kriterij argumentiranja. Teoloski argumenti nisu primjenijivi u razmjeni misljenja s ateistima. Pretpostavljam da postoje takvi argumenti u katolickoj filozofiji kao sto postoje argumenti za postojanje Boga u teodiceji. Kad bi covjek bio sazdan samo od visokoorganizirane materije nedastajala bi mu svrhovitost u svojoj egzistenciji. On ne bi mogao biti duhovan, ne bi mogao imati osjecaj za transcendentno i ne bi mogao imati osjecaj za slobodnu volju. Svrhu ne vidim kao argument, jer covjek moze postojati i bez svrhe u ovom svemiru, cisto kao evolutivni produkt, znaci plod slucajnosti. Ovaj model mi se cini i jednostavnijim, time i vjerojatnijim. Slobodna volja ili njena iluzija moze biti posljedica razvoja mozga bez postuliranja duse. Cak i osjecaj za duhovnost moze biti objasnjena kao produkt evolucije. To je logicka zamka, teret dokazivanja da nesto postoji uvijek je na osobi koja to tvrdi. Osoba koja tvrdi da nesto ne postoji, ne treba nista dokazivati, osim ako ne postoje ozbiljni dokazi u postojanje istoga. Postojanje duse kroz mogucnost filozofskog nauka o Bogu... Svrhu ne vidim kao argument, jer covjek moze postojati i bez svrhe u ovom svemiru, cisto kao evolutivni produkt, znaci plod slucajnosti. Ovaj model mi se cini i jednostavnijim, time i vjerojatnijim. Molim da se raspravlja o tome što je duša, a ne filozofira o besmislenosti. Svaki čovjek ima svrhu na ovome svijetu neki ju možda ne vide , a na ovakve besmislene filozofije kao administrator ne namjeravam trošiti dragocijeno vrijeme. To je logicka zamka, teret dokazivanja da nesto postoji uvijek je na osobi koja to tvrdi. Osoba koja tvrdi da nesto ne postoji, ne treba nista dokazivati, osim ako ne postoje ozbiljni dokazi u postojanje istoga. Igrom riječima miješaš stvari. Ja ti nisam dokazivala postojanje duše, jer je to filozofska spoznaja koja se ne treba materijalistički dokazivati da bi se shvatila njena stvarnost. Filozofi su još u antici dakle otkad ta znanost postoji opisali čovjeka kao dušu i tijelo — filozofija kao znanost ima svoju vlastitu metodologiju i njene spoznaje nisu manje vrijedne od spoznaja drugih znanosti. Kroz čitavu povijest nećeš naći filozofa koji je tvrdio da je čovjek samo tijelo, a bez duše. I sam si prije napisao da je duša rezultat bioloških procesa u mozgu. To je njena materijalistička strana, dakle izvučena iz jednostranog pogleda. Da bi se taj stav preuzet iz materijalističke filozofije mogao osporiti potrebno bi bilo pokazati da je duša ipak nešto više, da ima složenije kvalitete i da nije ograničena samo na tijelo, tj. Platon, kao i gotovo svi antički filozofi, svojom metodologijom razumom i logikom došli su do spoznaje o besmrtnosti duše. Ona ponajprije proizlazi, kao što sam već navela, iz samosvrhovitosti bitka i trancendentalnosti duha, te, kao važna stvar, ne može se dokazati da besmrtnost ne postoji. Umiranje i smrt tijela jednostavno nisu valjani dokaz i za smrt duše. Postojanje duse kroz mogucnost filozofskog nauka o Bogu... Opet krivo, ne postojanje duše, nego besmrtnost duše. Pretpostavke o besmrtnosti duše ovise o filozofskim mogućnostima spoznaje Boga. Opet stvar poznata od Platona i Aristotela, pa do današnjih dana. Kad filozofija daje argumente u prilog Božje opstojnosti ti isti argumenti bi mogli vrijediti i za besmrtnost duše. Pogrešno je ograničavati filozofiju samo na materijalizam, kao da je to sve što se o Bogu i duši može znati. Necu komentirati duhovnu dusu jer je ona direktno vezana za krscanski nauk i po svoj prilici pitanje Vjere, ali nije mi jasno zasto uvesti ostala dva tipa duse, kad za to nema potrebe. Što se tiče uvođenja pojmova zanimljivo je kako tradicionalni katolički nauk skupljen u Katekizmu sv. Crkva uči da to razlikovanje ne uvodi dvojstva u dušu. A za dodatno objašnjenje tih riječi nudim odgovor na pitanje: Imaju li riječi ''duh'' i ''duša'' isto značenje? Izvedena je od latinske riječi ''spiritus'', što znači dah. Zato jer je čovječja duša tjelesnim očima nevidljiva poput daha, a i jer se njezina prisutnost očituje disanjem živog tijela, riječ ''duh'' zadobila je preneseno značenje, i postala zamjenom za riječ ''duša''. Ako stoga izrazom ''duh'' podrazumijevamo životvorni princip u čovjeku, onaj princip koji mu omogućava da živi, da zna i voli, da bude sretan ili tužan, onda duh jest duša. I nadalje, budući da čovjekove sklonosti ovisi o njegovoj duši, riječ ''duh'' koristimo i za karakter, i tako govorimo o čovjekovom duhu. Ali to je samo očitovanje duše u čovjekovom izvanjskom ponašanju. Duša je, stoga, životvorni princip koji čini razliku između živog čovjeka i mrtvog, a duh i duša u tom smislu imaju isto značenje. Puno je jednostavniji model materije koja se samoorganizira pa i s mogucom inicijalnom Bozjom intervencijom , a postepeno povecanje sposobnosti kod zivih bica objasnjivo je s povecanjem slozenosti samih organizama. Sto je opet uvjetovano evolutivnim modelom. Takav se model ne bi kosio s krscanskim naukom. Ja mislim da si ovdje dao tocan odgovor na svoje pitanje. Ne samo srednjevjekovni krscanski filozofi su u pokusaju razlucivanja zivog od nezivog uveli dusu, ali to nije mogla biti ista dusa kao i covjecja. Kako ja vidim stvari, uspostavljanje duse je u stvari uspostavljanje teorije zivota. Evolutivni a onda i sistemski model je dosao puno kasnije, nakon sto su ljudi bar dva tisucljeca bili uvjereni u datost kozmosa i zivih vrsta.
Last updated
