Gay susreti

Dating > Gay susreti

Click here:Gay susreti♥ Gay susreti

Potpuno slomljen otisao sam do kupatila,tus me je oporavio ali ne potpuno. Procitao sam upustva i prisao salteru. Gledao sam se u velikom ogledalu i bilo mi je zao sto nisam ispunio zadatak da skinem pet kilograma,mada sam bio u top formi ali nekako me je taj visak pogadjao…mada na na 120kg, ciste mase nije vidljivo to malo sala…. Umjesto toga, ulaze u čekaonicu te pogledima vrebaju na cestu kao da nekoga očekuju. Naredni dan je bio malo bolji sad sam se osecao kao da sam na odmoru i ponela me je opustenost. Sva cula su bila napeta,ali jako malo je bilo slobodnih muskaraca,vecinom su tu bili u paru ili mi se tako cinilo. The city of Tel Aviv seems to have shrunk to a population of around 10 people, with one street, one shop, one coin laundry, one library and, of course, the coffee shop. It was refreshing, too, to see the entirely queer world of the film presented so straightforwardly no pun intended. I naivčina kakav sam bio, ja sve govorio istinu, od onog šta osjecam, šta želim , kako razmišljam itd A pederi namirisali novo meso pa sve oko mene, jedni druge ogovaraju , te ovaj je kurva, ovaj onakav, onaj ovakav…. The opening sets a brisk, if confusing, pace.

Antarctica 2008 Director: Yair Hochner Scenario: Yair Hochner Genre: Drama, Romance Country: Israel Year: 2008 Duration: 110 min Rating: 6. Svi izgleda vole pogrešnu osobu, niko nikog nece , a medusobno se svi pojebaše! Tako je to na filmu, al cini mi se i u stvarnosti. Jednom sam upao u neko gay društvo u beogradu. To mi je bio prvi susret sa pederima koji se medusobno druže. Do tada sam uvjek nekako imao jednog muškarca pored sebe i curu! Al se nikada nisam susretao sa pravim pederskim društvom. I naivčina kakav sam bio, ja sve govorio istinu, od onog šta osjecam, šta želim , kako razmišljam itd A pederi namirisali novo meso pa sve oko mene, jedni druge ogovaraju , te ovaj je kurva, ovaj onakav, onaj ovakav…. U čudu se nadjoh, pa što se onda druže kada tako ružno jedni o drugima misle?! Kada neko gleda sa strane reko bi da je upao u skup ljudi gdje niko nikoga ne voli! A istina je da su se svi medjusobno kad tad pojebali. Na kraju kada su vidjeli da previše biram i da nikoga neću iz tog društva proglasiše me droljom koja se jebe po Adi Ciganliji u žbunju! He kada sam to čuo otrčao sam odmah u to nesretno žbunje da vidim šta se to tamo dešava! Al to je već druga priča. Ovaj film me podsjetio na to! Svi nailaze na pogrešne osobe , al niko nekoga ne propušta! Bar po neki put da se pojebu pa da nastave potragu za nečim, a neznaju ni sami šta traže. Vikend sex sa nepoznatima je obavezna stvar! Valjda će preko kurca shvatiti ko je kakva osoba! Pravi pederski film u režiji Yair Hochnera predstavlja nastavak Israelske gay produkcije! It has all the same elements: an outrageously attractive cast, somewhat wooden acting and a revolving bedroom door. The city of Tel Aviv seems to have shrunk to a population of around 10 people, with one street, one shop, one coin laundry, one library and, of course, the coffee shop. What the film does have going for it are frequent and passionate sex scenes. These encounters have an honesty that the movie lacks — they do more for character development than the dialogue does. The film opens with a series of split-screen encounters between one man Boaz, played by Ofer Regirer and a series of other men — shy dancer Danny Yiftach Mizrahi , sexy journalist Ronen Guy Zo-Aretz , comic relief character Miki Yuval Raz , the eminently forgettable Eiten Oshri Sahar and the nerdy Omer Tomer Ilan , who turns out to be the protagonist of the film. The opening sets a brisk, if confusing, pace. Clearly, hook-up culture is as prevalent in Israel as it is in the United States. Names are seldom exchanged — hence the running joke about the slutty Boaz continuing to forget his encounters with Eiten until they meet again, in bed. From that montage beginning, a title card announces that the main action takes place three years later. He also, it must be said, looks much more like an underwear model than a reporter. Perched on his stool at the library, the perpetually frowning Omer waits for friends to drop by. Boaz, perhaps the least fleshed out character of the lot, runs into Danny, with whom he had a hot monthlong fling three years before, in a dance studio and pines for him while continuing to sleep with many others. And so on and so forth. At almost two hours, the inevitable plot machinations grind slowly. The film could have been shot on a soundstage in Los Angeles as easily as the streets of Tel Aviv. It was refreshing, too, to see the entirely queer world of the film presented so straightforwardly no pun intended.

Last updated